O kaluđeru i ferariju

05.03.

05.03.2015. novo ledeno doba

Neki mudri ljudi (duhovni, a ne nose prljave mantije i dugacke brade natopljene viskijem) kazu da oko ishoda bilo kog ljudskog djelovanja ne treba praviti preveliku frku. Ishod – rezultat djelovanja je izvan covjekove kontrole, pa je zesce glupo sikirati se oko necega sto nije u tvojoj nadleznosti. Za rezultate djelovanja nadležan je vrhovni baja, kako god da ga nazoves : bog, Allah, Manitu, Sreca, Splet_Slucajnih_Okolnosti, Visa Sisa itd... Jedino što pojedinac moze raditi u svom zivotu jeste da daje sve od sebe, ulozi maksimalan trud, kako bi vrhovnom baji pomogao da donese (pozitivnu) odluku u skladu sa tim. Ukoliko je, bez obzira na sve ulozene napore, vrhovni baja ipak izabrao drugacije, najbolje za individuu je da se poklopi usima i... ode na pivo ili nesto. Izbije taj neuspjeh iz glave i posveti se necemu drugom. Mnogo je sansi i iznenadjenja svuda naokolo... Sto bi nas luzerski narod volio reci – ko zna zasto je to dobro... Kao – bices nagradjen na neki drugi nacin, nekog drugog puta, jebiga. Okej, neka bude da je tako...

Vec je mnogo vode proteklo Miljackom otkad sam cuo za ovu mudrost i pokusao je upiti. Moram priznati da prakticna primjena iste povremeno sasvim pristojno fercera u mom zivotu, narocito kada govorimo o stvarima koje mi nisu pretjerano prirasle srcu. Međutim, kada se u vezi sa nekim neuspjehom pojave jake emocije, pa odigraju svoju zajebanu ulogu, e onda pisac ovih redova neutjesno place nad svojom nesretnom sudbinom i nikako ne moze da provali – zbog cega je taj poraz jebeno dobar i koja to prokleta nagrada moze kompenzirati takvo sranje !!! (fakat mi se ne da u zivotu stop. mene bog ne voli stop kurate sam srece stop)

Zapravo, ne znam sta mi predstavlja veci problem – potreba da pokrenem svoje lijeno, neodgovorno dupe i ulozim te tzv. „maksimalne napore“ da bih nesto znacajno stvorio od svog zivota ili mudrost da mirno, stoicki prihvatim povremene poraze i ne pravim preveliku dramu oko toga... Bez ironije i zajebancije, cini mi se da je ovo jedna od zivotnih lekcija koje nikako da potpuno savladam. Mnogo puta mi se ukazala sansa da polozim ispit, isao sam na popravne u avgustu, redovne i postidiplomske zivotne studije, ponavljao razrede i godine skole zivota i .... nikako da potpuno shvatim. Djak ponavljac, jebiga, ne toliko inteligentan koliko tvrdoglav i uporan covjek. ( skoro pa definicija Bosanca, rekao bih, uzgred)

Moglo bi se reci da me Vrhovni Ucitelj mnogo voli, sa obzirom na to koliko je vec napora ucinio da me edukuje i nauci, koliko mi je velikodusno dijelio gomile vaspitnih cuski, klempi, samara i čvoka... Opet neki mudri ljudi vole mudro reci da nije bitno koliko gresaka u zivotu covjek napravi, u odnosu na to – da li je i koliko pouka uspio izvuci iz nacinjenih gresaka. Sa obzirom koliko cesto lupam tvrdom bosanskom glavom o iste armirane betonske zidove (i nekim cudom nikako da ih srusim), lako je zakljuciti koju ocjenu zasluzujem. Ali eto, ipak se okrece, lopta je okrugla i nije gotovo dok debela ne zapjeva. Mozda se jednog dana prestanem vrtiti u krug, konacno ubijem maticu i predjem na novi nivo... Zivota.

Kad smo vec kod ispita i skola, moram se malo samom sebi pohvaliti. Juce, dana 04.03.2015. godine, konacno sam uzeo temu za magistarski rad. „Uzroci propadanja pojedinih banaka u BiH, sa posebnim osvrtom na.... banku“. Eto, lijepo, kada napisem ovaj magistarski rad ( a prije njega jos dva seminarska jer nisam nijedan) i odbranim ga, te uplatim tricavih nekoliko hiljada konvertibilnih maraka na racun Javnih Prihoda Budžeta RS (tekuci racun vrhovnog baje iz Laktasa) – postacu magistar ekonomskih nauka, smjer bankarstvo. Bravo Ja. Bravo Ja, taman ce biti i vrijeme za penziju... Pošto sam prevazisao manje poteskoce, periode stvaralacke krize i povremenog odsustva inspiracije i interesovanja za bankarstvo i finansije, okoncacu magistarske studije upisane daleke 2005. godine, dok sam jos uvijek bio mlad. I zgodan i duhovit i zanimljiv.

Otkud ja i ekonomija ? Narocito – bankarstvo ?! Pa jebiga, krajnje logicna odluka, posto sam citavog zivota nastojao biti drugaciji od svog starog (sa kojim sam u mladosti obicno bio na ratnoj nozi) – a koji je posljednjih 20 godina svog radnog vijeka proveo kao direktor jedne domace banke (trenutno uziva u penziji, permanentno izludjujuci svojim cestim prisustvom u kuci moju staru). Valjda klasicna prica o buntovniku koji kada odraste postane isti svoj otac... Bila su u pravu ona Djeca Kukuruza... Potrebno je sve starije od .... od 36. godina likvidirati i spaliti na lomaci. Zrtvovati ih... Allahu, Velikom Manituu, Vrhovnom Baji, Visoj Sisi ili Bogu, bilo kome od nadleznih...  Jebes matorce! Inertni su i dosadni, konzervativni, a i ćuna im je cesto mlohava. Ne dize im se bez viagre.

U knjigama popularne psihologije cesto se mogu pronaci sljedeci korisni savjeti : ucini svakog dana 3 stvari koje ce doprinijeti ostvarenju tvojih zivotnih ciljeva i... odradi svakog dana 3 stvari koje ne volis da radis.

Ja, niti sam psiholog, niti sam popularan, ali sam zato lijen i najpametniji Bosanac na svijetu. Zato sam odlucio do daljnjeg raditi po jednu od gore navedenih stvari... Jednu dnevno ili jednu svakog drugog dana - naizmjenicno. Korisna stvar juce za uraditi : otisao na faks i uzeo temu. Neprijatna stvar za odraditi : uzeo telefon u ruku i pozvao najboljeg prijatelja na kafu, posto se vec mjesecima nismo vidjeli (uh, bas neprijatna stvar).

Korisna stvar za danas – proucavam metodologiju pisanja strucnog rada. Neprijatna stvar za danas : odgovorio na mejl klijentu kog ignorisem vec mjesec dana (valja se potruditi oko njegovog slucaja).

A zasto ovo pisem ?! Uzeo slobodan dan na poslu. Planirao sa ekipom spiciti na utakmicu : Zvezda vs Maccabi... Međutim, Velika Sisa je imala druge planove za mene. Barem danas. (Jos ne znam koje, ali ocekujem da budem nagradjen iznenadnom vecernjom posjetom, u najmanju ruku, novom podstanarkom u stanu na 3. spratu mog haustora, vrata lijevo...  Ovdje je snijeg jako ozbiljan kada nas malo obidje. Nije to nekakav sminkerski, beogradski snijeg. Ako padne, sruci se barem pola metra i putne saobracajnice su u prekidu (kao danas npr.).

„Komsija, da nemate slucajno secera ? Ja pristavila kafu ?!... Uh pa ti i nisi toliko mator, komsija. Mozda bismo trebali preci na ti ?!... Jesi za kafu ? Kod mene... u novom stanu. Sama sam... i mrzim da spavam sama dok napolju pada prokleti snijeg... „