Zadah proljeca... 22.03.2015.
Nedjelja, 22.03.2015. godine, vrlo ozbiljan prokleti proljetni dan.
Moja stara tvrdi da proljece nije proljece dok je Jahorina prekrivena snijegom debljine skoro metar... Preciznije receno : 80 cm snijeznog pokrivaca na stazama. To je ludilo, jebote ! Vecina nasih nafuranih turistickih radnika bi se krajem decembra hladno poturilo crncu sa osmijehom na licu – za trecinu tog danasnjeg prekrivaca (tacno za duzinu crnackog organa). Bi, garant bi... A sada snijeg vise nikome ne treba. Cak ni Jahorini. Ovih dana se skijaju samo domorodci, ljudi koji zaista vole skijanje. Njih desetak, uzivaju... Zimi nemaju dovoljno love za sezonsku. Ili skijaju bez uzivanja, po sluzbenoj duznosti. Casovi – skola skijanja za turiste. Ili im je mrsko da cekaju i cekaju... na svoj red za zicu.
Ipak, ovdje sve mirise na proljece, šta god pricala moja stara. To je prilicno neugodan osjecaj. Budi mi nemir... Nezadovoljstvo. Nemir koji me podsjeca na .... davno prosla vremena. Nikad se ne ponovila.
Sanjao sam nesto opako gadno prije nekoliko noci. Probudio sam se u 03:00 ujutro totalno sjeban. Nije mi padalo na pamet da ponovo sklopim oci, budan sam cekao zoru. Ok je to, s vremena na vrijeme... Ustao sam i hodao po sobi, gore dole, obuzet mislima... Vec odavno nisam razmisljao o takvim stvarima, ali suvise sam iskusan da bih san smatrao za slucajnost. Sanjao sam sebe u nekakvoj sjebanoj ruiniranoj prostoriji, prljavoj i bez namjestaja, lezim u uglu ispod prozora na ledenom podu... Razvaljen. Odjednom mi se ukazuje lice moje L., onakve kakva je izgledala prije 4-5 godina, silovito me grabi i cupa rukama u pokusaju da me pridigne... Tada sam se probudio. L. vec godinama ne izgleda onako kako je izgledala u mojim (zaljubljenim) ocima tada, niti je bilo kada u mojoj blizini.
Gledao sam nedavno nekakvu nakaradnu seriju o Serloku Holmsu. Jasno mi je da sam mjesto zbivanja maznuo iz te epizode, ali sta je sa zeljom potisnutom negdje u tamni prostor na granici svjesnog i nesvjesnog ? Zar sam toliko nezadovoljan sobom da pomisljam na dop ?!
Znam da ovo sto sada radim nije normalno i vjerovatno nije ni moguce, posmatrano na duze staze... Totalno ignorisanje moje proslosti. Negiranje... Mozda bih ipak trebao otici na sastanak kod NA ekipe, malo se rasteretiti. Godinama ni sa kim nisam pricao o ovome. Otkako smo se L. i ja razisli, a to jednostavno nije normalno.
Idemo ispocetka... Nedjelja, 22.03.15., jutro kada mi se javila B. iz Tuzle... Probila je jednomjesecni zid cutanja. Obostranog. Znao sam da ce ona mene prva kontaktirati jer ja sam sampion cutanja... B. je udata dama sa kojom sam u emotivno-seksualnoj vezi. Nemoralnoj. Kaze da sada ima novog ljubavnika, posto je ja zanemarujem, a muza ne treba ni komentarisati. Pokusao sam zvucati malo ljubomorno, onoliko koliko je to moguce biti nedjeljom ujutro prema nekome do koga ti nije stalo. Obecao sam joj da cu svratiti sljedeceg vikenda, kad krenem u NS. Zivi bili pa vidjeli, ali... Nesto mi govori da cu joj opet slagati.
A da pokusam jos jednom ispocetka ? Nedjelja, dana 22.03.2015. Cekam utakmicu u 19:00 u Podgorici, Buducnost – Partizan. Nadam se da ce im domacin oderati guzove i tako razvaljene ih poslati nama, na finalnu obradu... Zatim Novak razbija Federera. Kladite se na Novaka, zaradicete 65 % od uložene sume. Garantujem da dobija... Zatim onaj serijal na HRT-u, trostruka doza Igre prijestolja za najnavucenije manijake... Za prekucavanje, kljucanje... Onda spavanje i novi radni dan. Smrznem se na pomisao sta me sve dole ceka, pocev od sutra.
A danas sam vec bio u kancelariji. Odvezao se poslije dorucka, ostavio auto na skoro praznom parkingu (normalni ljudi imaju bolje ideje kako potrositi prvu stvarno toplu, proljetnu nedjelju). Pronasao portira i zamolio ga da mi otkljuca vrata... Tumarao sam pustim kancelarijama i pisao svoj seminarski rad. 5 stranica odrađeno. Jos samo 10 i gotovo... A planirao sam da ga sutra predam... Lazov. Zanimljivo je da se nakon pisanja nisam osjecao dobro. A trebao sam... Po planu i programu trebao sam biti zadovoljan sobom i ulozenim naporom.
Ako premotam film jos malo, sjeticu se nekakvog masturbiranja... Nakon razgovora sa B. Pristojnog dorucka i ispijanja kafe uz sportski zurnal. Nedjelja... prava proljetna.
Subotu sam proveo kod kuce. Petak je bio opako radni. Po povratku kuci osjetio sam preveliki umor da bih izasao... Vikend bez piva. Bez smijeha i bez utakmica u drustvu. Rekao bih i bez zena, ali to je vec izlizana prica.
Ko ono rece da trebamo uzivati u svakom trenutku zivota ? Zivjeti ga kao da je posljednji. Ko ono rece da moramo svakog jebenog dana raditi na sebi, nesto, bar nesto korisno ? Ko je ono spominjao moralni inventar, analizu misli i osjecanja u svrhu popravljanja nedostataka ? Ko je ono spominjao jebene planove za buducnost?
Nedjelja, dan 23.03.2015., osjecam kako mi vrijeme neumitno curi kroz prste, poput sitnog pijeska...
Nemam ideju. Motivaciju. Nemam Zelju... Nemam ni ispravan raspored misli, recenica, pojmova. Oprosticete mi.
